понедељак, 11. јануар 2016.

субота, 5. децембар 2015.

Wordpress: Zlatni Zlatko

I da, novi post, inspiracije ocigledno ne manjka. A dok ne ovladam svim mogucim tehnikama (ah znam, covek bi pomislio da to ocas posla), eto duplog obavestenja.

Izol'te link:

https://lizainanewworld.wordpress.com/2015/12/05/zlatni-zlatko/

четвртак, 3. децембар 2015.

Wordpress hello hello, blogger goodbye

E pa, znate ono- kad nece breg Muhamedu, Muhamed ce bregu. E, tako sam i ja odlucila da napustim nas ljubljeni blogger i da predjem konkurenciji- Wordpress, here I am!!

Dragi moji nova adresa je:

https://lizainanewworld.wordpress.com/


Nadam se da cemo nastaviti i tamo da se druzimo,

Ljub ljub, kiss kiss

Kad tehnika zakaze, i tako to

Ovako, ako nesto ume da me iznervira to je kad nesto ne funkcionise a ja ne mogu da prokljuvim zbog cega. Tako recimo na ovom glupavom bloggeru, odjednom su za prethodni post prestali da mi se pojavljuju komentari, hvala Google+ na postojanju pa tu mogu sve da ispratim. A onda i hvala svima vama na divnim zeljama :)

Kratak osvrt na politiku

"...premijer Vucic je danas..."
"...premijer Vucic je danas..."
"...premijer Vucic je danas..."
"...premijer Vucic je danas..."
Ok, shvatili smo.

Kurir predvodi bitku protiv cenzure i ovog diktatorskog rezima?! Really?? E pa da. Dame i gospodo, sta da vam kazem, ovo zaista pocinje da lici kao da nas je neko prebacio u neki paralelni univerzum u kojem vladaju mentalno oboleli ljudi. Ne znam sta drugo da kazem.

Evo jednog zanimljivog teskta u Danas-u povodom Kesicevog odlaska sa medijskog neba Srbije. Konacnog ili ne, pokazace vreme.

KLIK

Koje jos misli da podelim sa vama...hm, a da, ako ste u prilici kupite novi NIN- odlican intervju koji je vodila Olja Beckovic sa Miroslavom Milenovic (malo promocije nikad nije na odmet)

Uglavnom, oni koji me znaju, znaju koliko mi se sve to ovde smucilo. Vi sto me ne znate: da, sve mi se smucilo.

No, sta je tu je.

Elem, da se prebacimo na lepse stvari.

U subotu smo moj dragi i ja slavili veridbu. Sve je krenulo sa malim intimnim okupljanjem, a zavrsismo sa brojem ljudi kao na omanjoj svadbi ni manje ni vise nego 70-tak. Mojih naravno.

Ali first things first.
Kako biste mogli da pratite sad price koje osecam da se ce nadolaziti moram da vam dam mali uvod o mom darlingu i meni.
Izabranik moga srca (oh da znam, kakav bljuc izraz hehe) je hmmm kako to reci a ne zvucati znate onako, ko neka burzujka..., on je, sto bi rekli- covek sa sela. Ili barem propagira tu ideju. Jeste da je ziveo dvaes' godina u Americi, jeste da je totalno u kapitalistickom fazonu, jeste da su njegovi gradski ljudi, jeste da sad zivi u srcu Beograda (na Vracaru naravno, a gde drugde?), ali ako njega pitate on je jel'te decko sa sela.
Dok nismo imali u planovima planiranje svadbe, to je imalo jedan sasvim specijalan sarm. Selo u srcu Sumadije, lepo sredjeno, veliko imanje, puno zemlje, svasta nesto sade i rade, poljopvireda u punom mahu. Planova  za razvoj svega i svacega milion. Mogucnosti za sanjarenje i pametovanje neograniceno. Za mene, dete sa asfalta, cista egzotika.
E, onda je na sto dosla nova tema: organizacija svadbe.
Odjednom izlaze na videlo i ne toliko egzoticne stvari- kao sto su stavovi buduceg svekra da oni zene sina, te oni organizuju svadbu; pa onda kako to vec sleduje- ja ulazim u njihovu porodicu; pa to sve mora tamo da se odradi, itd itd, mozete vec naslutiti sve moguce zavrzlame u kom pravcu idu.
I sad, posto sam ipak predosecala sve ove, da tako kazem, specificnosti, ja sam resila da, ni manje ni vise, nego, dignem sve 4 u vis, pa kako bude bice. Prepustila sam se celoj toj euforiji i organizaciji svadbe u srcu Sumadije, u potpuno drugacijem stilu od onog na koji sam navikla, sa potpuno drugacijom tematikom nego tamo nekom koja bi meni bila bliskija. I pravo da vam kazem, nista mi ne fali, barem ne za sad.

U svemu tome, sam odlucila da organizujem dve stvari poptuno po mom ukusu:
1. Veridba- jedan od obicaja, za koji naravno nisama imala pojma. Umesto intimnog rucka sa roditeljima (sto se kod mene ispostavilo kao izuzetno komplikovano, a ono sto je komplikovano ovaj put ostavljamo za drugi put), ja sam zajedno sa mamom odlucila da napravimo pravo oklupljanje sa familijom i prijateljima, da lepo svima predstavimo buducu mi tazbinu ( da li se to tako uopste kaze??)- intimno druzenje se na kraju pretvorilo u pravu zurku. Sve u svemu, moram reci da je zaista bilo fenomenalno, djuskalo se do zore. Osecala sam se kao da mi je rodjendan- potpuno drazesno!
2. Devojacko vece- ok, jeste da je na dugom stapu, ali sto cu da napravim zurku! Muzika, devojke, momci, ma ludilo cisto!! Nema ono nas 15 zena u kafani, klubu ili gde vec. Ma zurka, nego sta. Mesano, samo mesano! Mozda padne i neki Solun pre ili posle, ali za to jos ima vremena.

Elem, nakon toga, sto se mene tice moze sve. I dvojka da mi tandrce celo vece, sva kolca ima da naucim da igram!

E sad kad sam vam dala mali uvod, kad me opet nadodje inspiracija moracemo malo da se pozabavimo obicajima- a ima ih bogami kolko hoces!


среда, 18. новембар 2015.

B2B

Bog'te, skoro mesec ipo od prethodnog posta, al vreme leti, ko bi reko. Sedim tako na poslu, ima ga poprilicno pa je onda muka zapoceti, i razmisljam o predstojecem ispitu- jos ovaj i eto meni dugoocekivane licence.

Nego, as you may know, pocetkom septembra uskocih u "zajednicki zivot" vode. A onda malo zatim i:


E sad necu vas smarati sa svim mogucim kombinacijama koje sam isprobala, a bilo ih je, cisto da se zna, jer sebe nikad nisam umela da zamislim u vencanici, pa mi se retko koja zaista i svidi. No, naci ce se vec nesto.

U medjuvremenu planiranje se vec ozbiljno zahuktava.

Gosti:
Spisak broji 200 ljudi. Samo sa moje strane. Pa jos 200 sa djuvegijine, i eto nama 400 gostiju. Sitnica.

Lokacija:
Kragujevac. U prevodu, ovih mojih 200 treba smestiti i doterati do Kragujevca. Sitnica.

Muzika:
bez orkestra, nista! Narodnog, naravno. Al' eto zackoljice, izbirljiva mlada (odnosno moja malenkost) bi malo muzike na engleskom, a bilo bi odlicno ako bismo mogli i koji francusku pesmicu. Znate onu Zaz- je veux d'l'amour, d'la joie, de la bonne humeur.. Ili mozda Edith Piaf?
Sve ce to djuvegija da sredi! Mlada resila da digne sve 4 uvis i samo da daje instrukcije. A usput da trazi cudesnu pesmu za prvi ples.

Djuvegijina tasta:
Tako sitna i na prvi pogled miroljubiva. Ali, ispod mire sto djavola vire. U ovom slucaju i vidu 100 pitanja. 1000 zasto i 1000 zato.
"Svadba jeste za 8 meseci, ali o nekim stvarima treba odmah razmisljati". Pomislim ja neke krucijalne stvari koje sam zaboravila.
"Ko ce da kiti svatove? Drugo,da li se pokloni daju pre ulaska u salu ili nakon? A cvece? A slikanje? A.."
Khmm, polako mama, ima vremena. Nemoj da nam djuvegija pobegne glavom bez obzira. Sta cu onda?!
To me natera da se prisetim zanimljivih dogovodvstina iz samackog zivota. Hmm, pa ne mogu bas da kazem da mi je bilo lose, cak sta vise.
Prodje mi misao da mozda dam malo mami podstreka sa svim tim ispitivanjem, mozda jos malo uzivanja u solovanju i nije bas tako na odmet.
Ali kad vidim svog dragog omeksa mi srce, pa mi bude malo zao potencijalnih muka koje ga cekaju.

I tako, ukratko, jasno vam je zasto postova nema.

понедељак, 5. октобар 2015.

15 godina kasnije

Danas je 15 godina od 5-to oktobarkse "revolucije". Mislili ste da bi bilo za ocekivati da se ovaj datum i zvanicno obelezi? Ili recimo da cemo imati neki vid setnje gradom, demonstracija, talk show-a, izvestaja medija (nekad i sad), intervjua, vesti? Nesto?

Dobro dosli u zemlju Srbiju.

U kojoj vreme ide u nazad.

U kojoj gradjani izrazavaju svoje veliko nezadovoljstvo na twitteru i facebooku. 

U kojoj se gradi Beograd na vodi.

U kojoj niko nikad ne odgovara.

U kojoj moze da se desi pad helikoptera koji niko nikad ne istrazi.

U kojoj moze da prodje da Ministar Unutrasnjih Poslova ima lazan PhD.

U kojoj kako stvari stoje i gradonacelnik glavnog grada ima lazan PhD.

U kojoj se ne zna ko jos iz vladajuce strukture ima lazan PhD.

U kojoj vlada cenzura i autocenzura.

U kojoj brat Premijera ima laznu licnu kartu i otvara fantomska preduzeca.

U kojoj otpora nema.

Dobro dosli u zemlju Srbiju.





среда, 23. септембар 2015.

Zivim brzo i hranim se lako

Da li zbog preterano brzog vodjenja zivota, previse posla, stresa, otudjenosti i ostalih negativnih stvari koje karakterisu danasnji zivot, ali imam utisak da smo toliko zedni romantike, lepote, i iskoriscavanja svakog moguceg trenutka da se u tome izgubimo i prosto- preteramo.

U svakom slucaju, nailazim ovih dana na kojekakve clanke, fotografije, motivacione poruke, svasta nesto, ali opet nista na cemu bih se zadrzala vise od trena, dva. Jer mora se brzo preci na nesto drugo, peto, deseto. Zivim brzo i hranim se lako (ako mene pitate super slogan a najapsurdnija reklama za cips).

I u tom mom surfovanju, naletim danas na sledeci clanak:

Klik

Ne mogu da kazem da se nisam ponadala da je u pitanju jedna bas lepa romanticna prica, filmska. Cak ima i onaj film gde mu ona ostavlja svoj broj telefona na novcanici i onda se valjda nalaze ponovo dan pred necije vencanje i shvataju da su ustvari oni idealni jedno za drugo, i pa, kraj vec naslucujete- they lived happily ever after. I da, cak sam uspela da nadjem i na koji film mislim- Serendipity!!
Medjutim, naravno, ono sto je na filmu nije i u stvarnom zivotu. I koliko god mi pokusavali da od nasih zivota pravimo filmove i filmske scene- uostalom tako smo i dosli do fenomena reality-a; ipak se skoro uvek ispostavi da velikih romanticnih prica i drama nema, ili su barem strasno retke. Nije ni cudo sto glavna mudrost kaze da srecu cine sitnice.
Ali ponekad je tesko ne poleteti i ne pozeleti sudbinu junaka sa velikog platna. A kako da je i ne pozelimo kad su svi tako mladi, lepi, pametni i uspesni.

A sad malo o panici i (ne)jakim muskarcima.

Sa mnom u firmi radi jedan simpatican korpulentan momak- BB (The Big Boy). Pre ponovnog pocetka sa Amerom, bilo je tu svakakvih nekih varnica, ceznjivih pogleda, popijenog vina, ali u kljucnom trenutku se ispostavilo da BB ima dugu vezu, koju do tog trenutka nije nasao za shodno da spomene i tako da je brze bolje otisao u nepovrat. Ustvari, u skoro pa nepovrat. Kako to vec slucajnost nalaze, BB se od pre par nedelja vratio da radi bas na istom projektu kao i ja, u istoj kancelariji, za istim stolom, al preko puta.

I naravno nakon debakla i ispadanja potpunog kretena, BB vise nije nimalo zanimljiv ali njegovi stalni pokusaji i pozivi na flert ne ostaju ne primeceni. Ne mogu da kazem da ne primecujem sarm kojim i dalje odise, ali sam sva sreca potpuno okupirana svojim darlingom da mi sada niko vise nije toliko zanimljiv.

Idemo mi tako i na pauze, i na ruckove, ponekad svi zajedno odemo i posle posla na koju casu vina, sve su to lepa druzenja.

I tako i danas, odemo na pauzu. Lepo se najeli, pa kafica, pa nesto slatko, pa put nazad jer raditi se mora.

Napokon dolazimo u zgradu i pravac u lift. Malo je guzvanjac jer nas je petoro u liftu, a lift poprilicno mali.

13:15
Krljkrklkrljrk
Lift se zaglavioNas tri malo sitnije i njih dvojica krupnijih.
Covek bi ocekivao da njih dvojica preuzmu situaciju u svoje ruke.
Ali to su ta nerealna ocekivanja.

13:16
BB podvikne "Pritisni to dugme za alarm", drzim ga par sekundi, kaze on opet "Drzi to malo duze!". Nas tri se pogledamo, drzim ja to cudo.

13:17
Oglasava se obezbedjenje koje nas obavestava da ne moze da otvori vrata da je zvao odrzavanje i da moramo da sacekamo. Malo nekontrolisanog smeha i nas tri krenemo da cavrljamo o suknjama, haljinama, cipelama kako bismo opustile atmosferu.

13:19
Odjednom BB se opet oglasava "Moramo da cutimo da ne bismo koristili kiseonik!".
Zavlada muk u liftu- nista od opustene atmosfere

13:21
Odjednom svi teze disemo, odjednom primecujemo kako vazduha nema. Jedna kaze kako je jedna koleginica ostala sat vremena zaglavljena. Shvatamo da necemo imati vazduha za narednih sat vremena.
Krece lagana panika da se siri.

13:25
Lift se oglavljuje, staje na 6. spratu i mi izlazimo. Uh, lakse se dise. BB se malo brecne na obezbedjenje i odjuri ka nasoj kancelariji.

Sedim ja sad tako u kancelariji, sedi on preko puta mene i ja shvatim da su ovo oni trenuci kad neko postane za sva vremena potpuno nezanimljiv jer je odreagovao onako kako ne zelite. Sex & The City- uvek imaju odgovor na sve:



Eto, tako to nekako ide....