четвртак, 16. октобар 2014.

"Seen"

Subota prepodne, lep suncan dan.
Pricam sa svojim dragim i saznajem da u svim njegovim buducim planovima ja ne stojim. Ako ste mislili da mi je post o planiranju tek tako banuo, ne, nije.
Stojim ja tu negde verovatno u njegovim planovima, ali naravno nista se ne pitam. Odnosno, pitam se ja, u smislu mogu da prihvatim ili da odbijem. Ali ne i da pravim planove.
Cek cek, ali zar se planovi ne prave zajednickim snagama?
Ok, odustajem. Ne mogu sad da se nerviram, previse obaveza imam da bih se upustala u raspravu. Ionako idem tamo za 10 dana, naravno na 4 dana.
Divna mi je ova veza. Nije ni veza, nego je nesto, nesto kakoseveczvase.
Ma boli me uvo, ima da uzivam u zivotu.
Sta li radi onaj lepi decko koji mi je u mislima vec par dana? Bas se nesto dugo nismo culi... Jedna kafa nista nece skoditi.

17h,
Da li da mu pisem, ili ne? Ne bih trebala. Imam vezu, jes' da nije bog zna sta, jes' da ima hiljadu i jedna peripetija, ali je imam. Zasto sad da remetim? Mislim stoji da ovaj moj pojma nema sta ce sa sobom, a jos manje sta ce sa nama (ako uopste i razmislja o tome), i stoji da se nigde ne pomeramo od kad smo ponovo zapoceli ovo nase kakoseveczvase, ali opet, eto, za 10 dana opet idem tamo na 3 dana.
Pa da, super, na svakih mesec-dva da se vidimo na 3 dana. Extra ti je to veza.
Ok, nista, onda, da mu pisem, pa sta sad. Cisto onako, informativno. Kao ono: "hejj, bas se dugo nismo culi, sta radis?". Mozda odemo na kafu. Mozda je stvarno vreme da stavim tacko na ovo kakoseveczvase. Ali necu sad da razmisljam o tome. Nije ni bitno. Zelela bih da odem na kafu, na jednu prijateljsku kafu. Sta fali da posaljem poruku.
Znaci poslacu.

18h
Ok, znaci definitvno saljem poruku. Ali sta da napisem? Osecam se kao da mi je 15 godina. Cek da nazovem glavne zenske aktere. Ustvari ne, ipak imam 28 a ne 15. Ne ne, necu nikoga da zovem. Nego lepo sama.

18:20
Sastavila sam poruku. Bas je super. U stvari znala sam da cu to poslati jos pre par dana. Ali sam se suzdrzavala. Ok, znaci def saljem. Ipak da razmislim jos koji minut.

19:30
Klik-

19:30
"Sent"
A da nisam pogresila...mozda sam trebala da pustim. Nisam trebala prva da pisem! Kad cu da naucim da vise ne jurim za drugima. Kad ce neko da juri za mnom.
Ma bas me briga.
Napisala i gotovo. Eto.

19:31
Hmmm, zasto mu ne stize?
Ne, stvarno, zasto mu ne stize?
Nisam trebala da napisem.
Gotovo sad.

19:32
"Delivered"
Stiglo mu je!! Dobro, aj sad.

19:34
Hmmm, nema odgovora... Zasto nema odgovora.
Ah da, jos uvek nije video. Zasto ne gleda telefon?
Sta radi?
Mozda je video ali nije otvorio? Pa da, eto, video da je od mene i nije hteo da otvori.
Tacno sam znala da nisam trebala da pisem.
Sto kog vraga cackam tamo gde ne treba. Mozda ima devojku?
Sigurno ima devojku.
Sta ja hocu u stvari? Mislim, ja necu nista. Sto sam mu onda pisala?
Nisam trebala da pisem... sto li sam pisala?!

19:45
Samo da bacim pogled...
Ne, jos uvek nije video. I dalje stoji samo "delivered''.
Ma nema veze, stvarno pravim dramu.
Drugo mozda je sakrio opciju da je "seen". Uostalom ni kod mene se to ne vidi.
Bas me briga.

20:00
Oglasio se viber!! Zalupalo mi je malo srce.
Miss AAA: Lizzzz, sta radis?
Grrrrr
Okrecem da je nazovem, inace cu srcku da dobijem svaki put kad zavibrira telefon.

20:20
Opet bacam pogled.
Nista.
Ovo je tortura. Cista tortura. Ko li izmisli ovaj tupavi viber. I smart telefone. I mobilne telefone generalno. Izem ti tehnologiju.
Ahhh, zakasnicu na cas plesa!!

23:00
Zakasnila sam malo na cas plesa.
Ne, jos uvek nije "seen". I ne, jos uvek nije odgovorio. Nema veze, mislim ionako mi to nista ne znaci. Tako mi i treba kad remetim stvari.
Bas me briga.
Ma ustvari, bas me briga za sve. Sta, super mi je ovako.
Sad cu da pustim neki lepi film na tv-u, sutra moram rano da ustanem.

Nedelja,
Lepo sam se naspavala. A lep je i dan. Taman da odmah zavrsim sta treba pa da mogu da uzivam u ostatku.

11:00
Kratak zvuk na telefonu. Sta li je sad?
"Seen"
Video je, tralalala, video je, video!
Naravno da nije odgovarao kad nije ni video poruku do sad.
Ok, mozda je i video, ali nije ni bitno. Sad znam da je video. Hehe, da, da!

11:10
Oglasio se viber! Sad mi vise ne lupa srce ko juce. Iskusnija sam. Jedan dan iskusnija.
Pisao je! Oh, napokon je pisao!

11:15
Naravno da mogu i hocu na kafu.
Za pola sata.
Pogledam se u ogledalu.
Uh, da sam samo znala...za pocetak mi kosa ne bi izgledala kao kod strasila. Nista, sta sad. Tako je kako je. Malo samo da se sredim i gotova sam.
Sta da obucem? Zasto nikad nemam sta da obucem?? Eto, znala sam da sam trebala da kupim onu majcu. Sad bih imala sta da obucem. A sad moram da smisljam.

11:30
Orman rasturen, kosa jos gora nego pre 15 minuta. Nista mi ne stoji lepo.
Pogledam oko sebe. Ovo sad stvarno izgleda kao da imam 15 godina.
A i jos 10 minuta za oblacenje.
Malo ozbiljnosti i smirenosti.
Hmm, pa i nije mi tako losa kombinacija na kraju. A i ova kosa, izgleda sasvim sarmantno ovako malo rascupano sa kvazi kovrdzama. U krajnjem slucaju, takva sam kakva sam. Take it or leave it. Ionako bre idem samo na kafu.
Stvarno preuvelicavam stvari.
Ali sta cu kad dugo nisam otisla sa nekim na kafu. A i on sigurno ima devojku. Ovo je stvarno prava prijateljska kafa.

14h
Vratila sam se. Bas mi je bilo lepo. Osmeh na licu.
U sebi se naravno smejem samoj sebi zbog svega gore navedenog.
Ne, nema devojku. Da, ja imam decka.
Prijateljska kafa i nista vise.



недеља, 12. октобар 2014.

Planerka

Znate ono kad kazu da smo sa godinama pametniji? Pa...u praksi se to bas i ne moze reci. Kako vreme prolazi osecam se ustvari sve glupljom.
Priblizava se kraj godine i ne mogu a da ne razmisljam o zivotnim planovima. Gde cu, sta cu, s kim cu, itd...
Pre par meseci sam isplanirala da nista ne planiram. Odnosno napravila sam kratkorocni plan do avgusta sledece godine. Mislim da se razumemo, nije to neki sad ne znam ni ja kakav plan, ali cisto postavljanje odredjenih prioriteta na svoje mesto.
Ovo sve zvuci ko da sam neka opasna planerka. Zvuci kao da sam fenomenalno organizovana osoba. A nisam. Pre ce biti da sam poprilicno konfuzna i neorganizovana u privatnom zivotu. U poslovnom jos i sto bi rekli djene djene (mislim da je ovo prvi put da sam napisala ovu rec, odakle je to uopste?!), a u privatnom vlada emotivno-zivotno-organizacioni haos.
No, nije poenta u tome.
Realno gledano, jesam planerka. Obozavam da planiram! Od toga sta cu da radim sutra, ili recimo sta bih mogla da radim sledece godine do toga sta i kako bi to sve moglo da izgleda za 5, 10 godina. I onda naravno svi planovi padnu u vodu. Od toga da sutradan padne kisa, ili da eto bas taj dan ne mogu nikako da ucim za tamo neku licencu, do toga da se vratim svom decku i zapocnem neizvesnu vezu na daljinu, sto svakako nije padalo pod moj fenomenalni petogodisnji plan.
Da, obicno su to sve poprlicno neuspesni planovi. Ali to svakako ne umanjuje lepotu planiranja. Medjutim ono sto me izuzetno frustira jeste kad ne mogu ni da pravim planove, posebno ne one dugorocne, jer glavni akteri u tim mojim nerealnim planovima ne znaju ni sami sta ce sa sobom i cak i ako razmisljaju o svojim planovima, ja o tome nisam obavestena. I kako ja sad recimo da pravim plan da li bih one tamo neke godine, koja svakako nije sledeca (jer uostalom sledeca nikad nije, to je ipak previse brzo), mogla da odem eto npr u Berlin, cisto primera radi (yeah, right, mozda nisam napomenula, ali druga stvar u kojoj sam izuzetno dobra je zavaravanje same sebe), kad osoba zbog koje bih isla (uhhh, neeee, ovde bi trebala da napisem nesto o tome kako bas zelim tamo da idem jer....ah, da! karijera!! uh moram to malo bolje da zapamtim), ne zna da li ce biti tamo, ili ce mozda otperjati negde drugde po belome svetu. A naravno, predpostavljam da cu o planovima doticnog saznati skoro, hmmm, pa svakako ne u onom trenutku u kom bi ja to htela.
I eto tako, sad i kad bi htela da planiram svasta nesto, ukljucuji i koliko dece bi htela da imam (o da, pocela sam i o tome da razmisljam...), ne mogu jer glavnih cinioca nema. A onda kad nema glavnih cinioca, plan postaje masta. A mastarenje mi ne ide od ruke.
I tako, od planova slabe vajde, Barem ovo obecano miholjsko leto se zaista desava pa sutra nece pasti kisa. Eto bar nesto.