уторак, 28. април 2015.

Pripreme

Turbulentna danasnjica, nema sta. Trenutno nazovi najveca muka nam je kako za sto krace vreme izgledati poput diva iz casopisa. Malo dijetica, malo vezbanje, malo ovo, malo ono- kad ono malo morgen!

Danas sam posebno naostrena s obzirom da sam, osim baleta, latino plesa, vodjenja racuna o ishrani, odlucila da ubacim i plivanje pre posla jer sam pocela da se sirim tamo gde ne treba od prekomernog sedenja tokom dana. I tako ja jutros odmah sa bajle onako polu krmeljiva odvucem se do bazena, sva sreca 10 min od kuce, i uskocim u bazence kao omanji tegic. (Uh bogami, i nije mi neko poredjenje, posto imam verovatno mnogo vise kila od omanjeg tegica. Kako god, shvatili ste poentu.) Tamo naravno frajer za spasioca, dodje mi da odglumim davljenje ali kapiram da nije bas mesto & vreme, onda jos jedan frajer se bacaka u bazenu pokusavajuci da odradi fenomenalni delfin, dva gospodina, jedna gospodja i moja malenkost. Malo je reci da sam se poprilicno iznervirala jer mi u ranu zoru, u jednodelnom kupacem, sa vezanom kosom na vrh glave, ne-pocrneloj, poslednje sto treba zagledanje nekih tu frajera. Bolje nemojte momci, udaljite se, pustite devojku da odradi svoju vezbu.

A otkud volja pitate se? Eeee, pa volja je tu jer svakodnevno vidjam gola dupeta, stomake, noge, butine bez grama sala, celulita i ostalih nepozeljnih pratioca. A onda pogledam sebe i..pa cim se ovoliko mucim, pretpostavljam da shvatate.

Ne bih da ovde prodajem feministicke fore i fazone, posebno sto muskarci ovih dana vode isto toliko racuna o svom izgledu, ali mislim koliko cemo muciti sebe zarad dnevne torture koja stize do nas na razno razne nacine??  Hej, zene sveta! Osvestite se! Same pravimo sebi presiju, same pravimo od sebe nesto sto nismo. Nije neophodno da sad pustamo zbunice ispod pazuha koji su sad navodno aktuelni, i da odustanemo od depiliranja nogu, sredjivanja obrva itd, ali potrebno je da u ovom procesu emancipacije koji smo zapoceli istrajemo, da dokazemo da mozemo, da nije bitno kako izgledamo vec kako se osecamo. A to serviranje lepih mladih zategnutih zadnjica na svakom koraku zamenimo uspesnim zenama koje se bore za svoje mesto u ovom Man's World.

Cisto da podelim sa vama- moje dve koleginice su nedavno isle na sastanak na visokom nivou i bile su jedine 2 zene medju 12 muskaraca. Hocete dalje? Moja dobra drugarica, svima poznata kao KeVa, je jedina zena trenutno na visokoj poziciji u regionu!! Da, da... Pa vi sad meni recite gde smo mi kao zene? Na nasim spiskovima 100 najuspesnijih zena na prvim mestima su zene politicara.

Bitno da u Cosmo-u mozemo da procitamo kako da zavedemo decka za 10 dana. Pa nije ni cudo sto nam sadasnje devojke koje tek treba da otkriju sebe idu unazad i prihvataju polozaj zene u drustvu za koji su se nase pretkinje onoliko borile da ga promene.

I znate sta? Da, feministkinja sam, i to velika.

No, to me ipak ne sprecava da pozelim lepo vitko telo, jer, ipak leto samo sto nije i mora se pripremati kako bismo na plazi mogle da sakupljamo uzdahe i daleke poglede.

Ali ne treba zaboraviti veliku mudrost- lepota dolazi iz unutra. Oh, yeah!

уторак, 14. април 2015.

Dokolicarenje

Mislim da po peti put pokusavam nesto da napisem. Te krenem pa mi nedostane vremena, te krenem pa me neko prekine i ode misao, te bih da pisem a vise ne znam ni o cemu, pa onda opet u krug.

Uh a bogami noviteta ima na izvolte...

Mozda sam ovaj post trebala da pocnem sa Guten tag! Hmm, da pretpostavljate o cemu je rec. Sto bi rekli same old same old... Nego, da pitam ja vas, jel imate vi tako nekog od koga ne mozete da se odvojite? Nadam se da sad svi klimate glavom uz neki kratki uzdah.

Elem, kratak uzdah i da krenemo dalje.
Osim tog staro-novog noviteta nemca koji je dosao na par dana pa otisao, epohalnih desavanja u stvari i nema.

Gde sam ono bese prosli put stala? a da...kod finoce.. Da, pa khm, ukratko- nije islo. Mi u stvari ni ne znamo sta zelimo. Mislim sve mi kao hocemo nekoga ko je dobar, pametan, duhovit, ambiciozan, zanimljiv, lep, drustven, radan, vredan, dobro vaspitan, fakultetski obrazovan; pa onda da radi lep posao, da radi prihvatljiv posao, da zaradjuje tu negde kao mi, da zivi sam, da voli da putuje, da nesto trenira, da voli sve ono sto mi volimo, da ne voli ono sto mi ne volimo, da mu je draze da ode u zimu na more nego na skijanje, da izlazi, ali ne bas stalno, da hoce vezu ali da nas ne gusi, da juri za nama ali ne previse, da...
Upsss, jesam li mozda malo preterala?
Kako god, valjda ce se naci neko s kim ce nekad nesto ici, a da po mogucstvu to ne bude nemcic. Upravo sa tom mislju zapocela sam ove praznicne dane. Budjenje prirode, prolece, svi pupoljci krenuli, jedno pravo romanticno doba. A mene uhvatio onaj najgori prolecni umor, sta cete, nikad nisam bila neki veliki romantik...

A onda se oglasio viber!

O.M.G.!!

The golden boy is posta seen se napokon javio! He he! Znala sam da treba biti strpljiv. Kafica? Oh, pa naravno. Za 2.5 sata? Ma naravno da moze!
Doduse trenutno sam u vikendici u sred sredjivanja omrazenih mi muskatli (da znam, sta cu, ako nesto ne volim to su maskatle, ali bakuta zapela pa sta ces...)- ni priblizno prihvatljivog izgleda za ubrzo dolazeci mi izlazak.
Aliii, sve se moze kad se hoce! Pravim spisak u glavi:
- doci do kuce: 40 min
- okupati psa: 20 min- ma neka bude 10, nju niko nece da mirise
- okupati sebe zajedno sa kosom: 20 min
- osusiti kosu: 10 min- zivelo lepo vreme!!
- srediti kosu: bezgranicno vreme, znaci 5 min
- obuci se: 10 min, a poceti da se smislja odevna kombinacija iz ovih stopa
- zavrsiti sa msukatlama: 30 min, bakuti dati malo podstreka- hmmm, indijska serija? tesko; da li ima neki biciklizam na tv-u?; knjigu moze da cita kad god; ajde ajde, sta bih mogla da joj kazem...ako joj kazem da idem na pice, gotova sam od ispitivanja, ako joj kazem da idem opet sa JeCom gotova sam od drzenja pridike kako nikad nikoga necemo upoznati; uh na kraju ovo ispade najkomplikovanije, a i gubim vreme za smisnjanje kombinacije. ajde breee Liz, nije te majka dzabe tako pametnu rodila. Pametna ili ne, ne vredi, ima da kazem da idem na pice pa cu izdrzati, sta sad. A bakuti napraviti pravi mali plezir. A i zavrsiti sa pridikama da nikome ne dajemo sansu. Wow, koliko li je to muva jednim udarcem??

Jos cu na kraju imati i nekih 20 min lufta!

3h sata kasnije

Da, 20 minuta lufta, malo morgen. Naravno da kasnim, naravno da nista nije moglo u minut, osim naravno bakute koja je bila sasvim dovoljno motivisana.

Alii nema veze, uosatlom, zar nije damski malo kasniti?

Brzinski pogled u ogledalo, O! pa i nisam tako losa, odlicno!

Predvece
Trep, trep, malo osmeha, malo podbadanja za ne javljanje od par meseci, malo razno razni izgovori kao opravdanja, malo nikako ne da pravimo planove, malo ni slucajno da se probudi neki osecaj, malo ovo, malo ono, ali pre svega toga: poklon!

Udjoh ja u kola, i dobih odmah iznenadjenje: poklon za rodjendan! oh, how thoughtful pomislih odmah, a onda se prisetih, cek cek, pa sad je april! Khm, poklon za rodjendan? Decace moj, pa rodjendan je bio pre 4 meseca! I bio si na njemu! Odjednom poklon dobija sasvim drugcije znacenje. Poklon kao znak izvinjenja za kretenizam, poklon odmah na pocetku da se izbegnu pitanja, poklon da se zamaskira ne stavljanje karata na sto, poklon za... A lep jeee, divna plava platena narukvica...
Mah, ovo sve postaje dosadno! Nema vise razmisljanja! Instant opustanje i uzivanje u ispijanju kafe sledi!
A jesam uzivala, da budem iskrena...

Sadasnjost

Doslo vreme za cas baleta! To uvek da neku prefinjenost i poletnost! Mozda ovaj put bude vreme za piruetice!

Do sledeceg druzenja- Auf wiedersehen!