четвртак, 29. јануар 2015.

plie-tendu-jete i 1,2,3 hopa!

Pita me facebook- what's on your mind? eh kad bi samo znao, Mark dragi, sta mi je sve na pameti... dva dana bez preteranog posla cine cuda.

Sve krece sa razmisljanjem sta bih mogla da jedem- sto je jedan ciklicni proces koji ustvari zahteva vrhunsko planiranje. Da se razumemo odmah, bez planiranja slabe vajde. Mislim da bih mogla, sad odmah, jedno 5 strana da srocim o uzrocno-posledicnim vezama izmedju obroka i nasih akcija. Ali to bi nekako bio previse veliki efekat ovog besposlicarstva, tako da cu samo nastaviti dalje. Nekako se ovaj logicki sled lagano prebacuje na razmisljanje o van-poslovnim aktivnostima.

Jel sam vam rekla da sam krenula na balet? Ah da, i to u onom mom prethodnom pokusaju da napravim jedan lagani i najpre rastereceni post koji se zavrsio sa poprilicnim brojem stavki koje mi idu na zivce.

Elem, znaci, krenuh na balet.

E sad, posto me vi, moji najdrazi i tako brojni (vas citavih 10 :D) citaoci, ne poznajete, moram odmah da vam kazem- moje predispozicije za balet su 0. Ustvari, verovatno i manje od 0, ako bi to bilo ispravno reci? postoje negativni brojevi, tako da bi verovatno mogli da kazemo -10, ali cekaj zar to nisu iracionalni brojevi, ili je to sad nesto drugo, a ovo su prosto negativni brojevi? hmmm vredi se malo podsetiti matematike i ne biti plavusa u dusi, ali to ipak nije moja trenutna tematika.

Da se vratim, znaci, moj nedostatak fizicke spremnosti da skocim na prstice, dignem nogu do uveta i brzo predjem u pirueticu, me naravno nije sprecio da se odvazim i krenem na casove baleta za odrasle. Kako to ustvari izgleda? Pa, kad pogledate predivnu vam instruktorku pomislite kako je to sve lako i kako telo izgleda veoma graciozno, a onda lagano vratite pogled ispred sebe i u ogledalu ugledate neku iskrivljenu zensku figuru koja vise lici na zensku imitaciju Mr Bean-a nego na buducu labudicu... Ali ne dam se! Uostalom svi smo ucili o Ruznom Pacetu i njegovom izrastanju u Labuda, tako cu valjda i ja!

Devojke drage, mozda jeste kasno da postanete beli i crni labud u Labudovom Jezeru i zaigrate na daskama koje zivot znace, ali garantujem da nikad nije kasno da pruzite sebi fizicku aktivnosti uz izuzetno uzivanje! Jos se dodatno i zabavite gledajuci sebe u ulozi balerine! Ima li nesto lepse?? Za vise informacija, izvol'te https://www.facebook.com/profizio

A sad one druge malo, kako bih rekla, intrigantnije, van-poslovne aktivnosti- shopping & dating.

O, da!

Ovako, znate vec, pisala sam u nekom od postova (hmm recimo u julu 2014), o zenskom vesu, njegovoj vaznosti za samopouzdanje a potpunoj nevaznosti onda kad mislite da je izuzetno vazan- iliti u pred-krevetnim akcijama.

E sad, sredinom 2013. godine (vreme brzo leti...) pozamasne novce sam dala na osvezenju svog lingerie i nakupovala poprilican broj kompleta- pogotovo sto sam odlucila da se trudim da bude sto cesce uparen. Od tad je eto proslo skoro pa dve godine, i nije da nisam tu i tamo kupovala sitnice, ali vec neko vreme se nisam castila.

I bas eto sinoc, nakon posla, se nadjoh ispred izgloga Intimissia i pred vecitom dilemom- para nema, zelja ima, i, sta sad?

Kako sam od nedavno sam postala single (necu reci sa ostala sama!! ziveo feminizam!) desilo se to da mi je nekako nestalo povoda za kupovinu nekog, onako, malo provokativnijeg donjeg vesa. A ispred mene na stalku sve vrvi od provokativnosti... Muke zive- para nema, povoda jos manje, a izbor da vam se slosi od lepote...i jos...Snizenja!

Oni koji me poznaju, reci ce- vidi ovu sto se pravi fina, kao nema povoda, nije nego. Ali evo, odmah cu objasniti o cemu se radi. Kupovina provokativnog, sexy donjeg vesa koji ima iskljucivo za cilj da zadivi suprotnu stranu, se radi kad vam je ta suprotna strana dovoljno bitna da biste je zadivili. Mislim, to se ne radi na prvom date-u, ups, na prvom sex date-u, niti na drugom, trecem,itd.. Vec kad se dovoljno upoznate, ostvarite punu bliskost, i tako te neke stvari. Secate svega onoga sto se nekad ostvarivalo pre nego sto skocite sa nekim u krevet? E, da, bas te stvari- cesto nazvanim emocijama.

Danas kad je sve nekako komplikovano- uskacemo u krevet na pogled, a da bismo dali emocije treba mecka da se porodi, i sa svim ovim muskarcima koji su uplaseniji od zena, ni sama ne znam koliko bi to trebalo da prodje da biste izvukli svoj providan, rupicast crni kompletic a da oni ne pomisle: 1. da vam previse znace i odjure glavom bez obzira; 2. da ste previse ste provokativni; 3. da ste se dosad samo pravili fini da bi ga zaveli a ustvari ste anakonda u krevetu i van njega; 4.  da ste pak previse "laki" (sta god to tek znacilo); 5. da oni nisu dovoljno dobri pa smatrate da im treba dodatna motivacija; 6. da se sad od njih ocekuje ne znam ni ja sta kad ste se vi vec toliko potrudile; 7. tema razno jer ko zna sta sve ne moze da padne na pamet tim komplikatorima... A u stvari, vi biste samo da izgledate zanosno i da zavodite. Ali dobro da ne sirim dalje pricu, shvatatile ste i same.

Kako god, ja sam se nasla pred spomenutom mukom...i onda

flash of genius! 

Shvatila sam da je kupovina tog fenomenalnog kompleta na snizenju (kljucna rec!) ustvari- ulaganje u buducnost!! Cim se bude ukazala prilika, eto mene u njemu! I tako...ziva bila kreditna kartica...

...sad samo treba jos docekati povod, da ne kazem priliku.

уторак, 27. јануар 2015.

Dokolica, balerina da budem! i tanki zivci

Pretpostavljam da smo svi dovoljno isfrustrirani politickim desavanjima u nasim zemljama i oko nas. I kako sad ostati imun na sve to? Kako u danima kad je sve bljuzgavo i polu depresivno, ne nervirati se oko cinjenice da svaka moguca vest koju cujemo/procitamo pocinje sa Vucic je rekao, Vucic je posetio, Vucic je bio, Vucic je ovo, Vucic je ono. Aman dosta vise...
Stoji da ni ja nisam sad bas u nekom fenomenalnom elementu- sto se moze najbolje videti po prethodno poprilicno dosadnom postu a i ovom koji upravo nastaje i ne obecava ludu zabavu.

Ali ajde barem da pokusam da skrenem misli sa sumornih tema.

Krenula sam na balet! Balerina da budem, nego sta! Nikad nije kasno! Odnosno za balerinu zasigurno jeste, ali za uzivanje u klasicnoj muzici i odlicnoj vezbi za duh i telo nije.


Hmmm, da...i to bi bilo to sto se tice baleta...

Ovako, ja bih vrlo vrlo rado pisala o flertovima, uzivanjima, izlascima, opijanjima, poslovnim izazovima & excel tabelama (wooups, ne, ne), i ostalim drazesnim stvarima, ali ocigledno ne ide. A kad ne ide, a covek ima potrebu da pise, onda se pise o svemu onome zbog cega ne ide.

Stvari koje mi ovih dana idu na zivce:

1. Vreme- ok naravno da je vreme. Ovako sugavo nije ni cudo sto budi nervozu. Pa mislim, kad radna nedelja pocne ponedeljkom (ko i svaka druga doduse) i to nervoznim ponedeljkom, u punoj troli u kojoj se dvoje raspravljaju, sa sve kontrolorima, sta dalje reci...

2. Reinkarnacija- u reinkaranciju ne verujem, ali se ona oko mene uporno desava i to ne sa osobama koje bi volela da reinkarniraju.

3. Reinkarnacija uz Raskusuravanje- grrr, nema veceg nerviranja nego kad morate da se raskusuravate sa bivsim. Mozda je gospodin u medjuvremenu zaboravio srpski pa moram sad na nemackom da mu pisem?! 

4. Komunalna policija- mislim stvarno...zar vam ne dodje da se ispovracate? onako zenski. postacu feministkinja, i napravicu glavni stab u svom stanu.

5. Vucic- uh, pa zaboravih da ga stavim na mesto 1. 

6. Ljiljana Habjanovic- razocarenje meseca, a mozda i godine sto se tice literature. Kad ste citali Zenski Rodoslov? Hocu reci sa koliko godina? Ja sam ga citala krajem srednje skole, zajedno sa Paunovim perom, Ana Marija me nije volela, Iva, Javna ptica a onda su dosle i sve one prvo polu religiozne pa onda potpuno religiozne knjige kad smo se rastale do daljenjeg. To do daljnjeg je trebalo da bude prekinuto sad sa knjigom Nas otac, ili kako se vec zove- nastavak Zenskog Rodoslova. Kad sam cula da se vratila u ove "normalne" tokove bas sam se obradovala. Debelo sam se namucila da pronadjem Anu Mariju i Rodoslov (koji sam morala opet da kupim!!!), kupila iNas otac i bacila se na citanje. Mislim da nema reci kojima bih mogla da opisem svoje razocarenje vezano za Anu Mariju, razocarenje koje se upravo nastavlja sa Rodoslovom... Plitko, kicasto, da ne kazem bljutavo. Zalosno. Paulo Koeljo je bre za nju objasnio, a njega dozivljavam kao i Noru Roberts, pa mozda cak i malo nize od toga. 

7. Muskarci koji ne znaju sta hoce

8. Muskarci koji znaju sta hoce ali nemaju petlje da to i ostvare/kazu/traze

9. Muskarci koji znaju sta hoce ali ustvari to trenutno ne zele

10. Muskarci koji su postali komplikovaniji od zena

11. Muskarci koji kazu da su zene komplikovane

12. Muskarci generalno?

13. Pitanje kad cu se udati

14. Zelje za rodjendan da se tokom ove godine udam

15. Pitanje kad mislim da radjam decu- pocecu da odgovaram sa nikad

16. Cenzura- poistovecivanje Ivana Ivanovica sa Oljom Beckovic- nije isto! I nemojte da me nervirate bre! 

17. Jel sam rekla vreme?

18. Ljudi (vecinom muskarci, ali ima i zena) koji u meni bude strasnu potrebu da budem feministkinja

19. Novine- odnosno tabloidi. A sad i Politika- i Ljiljana Smajlovic koja insistira na pravom novinarstvu. Pravo novinarstvo my ass- prave novine nikad ne bi dozvolile sebi da napisu onakav clanak o "beogradjankama" u tridesetim, i to ne jedan, nego vise njih na istu temu! I sta ja sad da citam? Odnosno kako da se informisem?? Preko twittera?

Stacu ovde posto se bojim da tek uzimam zalet i da onda ovaj spisak nece imati kraja, pa ako ista bolje da ga i podelim u vise navrata- lakse ce se svariti..



понедељак, 12. јануар 2015.

Nije zlato sve sto sija

Posto mi je laptop poceo potpuno da trokira, a kad dodje inspiracija za pisanje- znate vec kako je to...morala sam da pisem sa mobilne aplikacije. I sad htedoh sve da zapocnem sa slikom svoje divne jelke, ali vraga!! Stalno je stavlja na kraj posta...tako da, bacite prvo pogled na sliku na dnu posta pa se brzo vratite gore :)

....

Dok sam zivela sa mojima uvek smo uzimali jelku sa busenom i posle je sadili u vikendici ili je cuvali na terasi do sledece godine. 

Kad sam se uselila u svoje malo carstvo nastavila sam tu tradiciju uz pomoc tadasnjeg dragog- dobro nam poznatog gos'n Nemca. Naravno kako su se uvek drugi bavili tim jelkama, nisam imala pojma da je ipak potrebno i o njima voditi racuna pa sam tokom narednih 4 novih godina uspela samo jednu da sacuvam i zasadim je u vikendici. Dve su se osusile, a jednu sam na svoju veliku sramotu zaboravila u zadnjem dvoristu zgrade- setila sam se da sam je tamo ostavila tek nakon leta kad sam slucajno bacila pogled na dvoriste... Elem,uprkos svim tim neuspesima, ostala sam dosledna odrzavanju svoje novogodisnje tradicije.
I onda je Nemac otisao...
a u moj zivot dosao Amer (cini mi se da sam ga tako prekrstila, iako nisam nesto mnogo pisala o njemu) koji nije delio moj novogodisnji entuzijazam. Prolazili su dani, Nova godina se blizila i ja na kraju nisam uzela jelku, niti okitila stan, ali uprkos svemu tome veoma sam osecala novogodisnji duh oko mene. Te godine sam sebi obecala da vise necu dozvoliti da mi trenutna veza, odnosno muskarac, diktira da li cu imati svoju jelku ili ne.

I tako...svasta se tu izdesavalo tokom ove 2014. godine. Amer zaboravljen, Nemac se vratio u punom sjaju, pa taj sjaj postepeno poceo da gubi da bi se potpuno izgubio, prodefilovali su i mnogi sporedni likovi, sa poslednjim u vidu glavnog lika Nore Roberts. Ali kako nije zlato sve sto sija, tako je i heroj N.R. bio kratkog daha(ispostavilo se da ipak ponekad; uprkos hiljadu poklapanja, i kvaliteta koje neka osoba moze da ima; neke veze prosto ne kliknu)... 

Nova godina se priblizila a mom novogodisnji spiritu ni traga ni glasa. Prosto sam se osetila kao glavni lik iz Charles Dickensovog Christmas Carrol. I da upravo ne bih bila takav anti novogodisnji entuzijasta- iliti mrgud- ja sam odlucila da se svim silama potrudim da docekam da entuzijazam dovucem do sebe. Pa sam tako kupila ne samo jelku sa busenom, vec i nove ukrase, deda mrazove za police, zvoncice, zvezdice, i gomilu drugih gluposti. Pare mislim da nema potrebe da spominjem...radi novogodisnjeg ambijenta sam zrtvovala ceo novogodisnji outfit koji sam htele sebe da pocastim,a i pokloni su bili poprilicno skromniji nego inace. Elem, ja sam svoju jelku uzela. Ostao je problem kako cu i sta cu njom sad kad su prosli svi praznici- ali valjda ce se ovih dana pojaviti neki dzentlmen da pripomogne- a ako ne ima da upregnem mladju bracu da i oni malo zasuku rukave.

Medjutim uprkos jelci, silno potrosenim parama, okicenom stanu, ove godine novogodisnjem duhu ni traga ni glasa... Zato sam ove godine obecala sebi da ne samo da mi muskarci i veze nece odredjivati da li cu imati jelku ili ne, nego da ni sebe necu siliti ukoliko nemam zelju za jelkom i ukrasima. Naravno ove moje odluke se mogu podici na malo vise nivo od jelke sa busenom, i recimo primeniti na hmmm, mozda, zadovoljstvo sobom? Srecom? Mirom? Osim ovoga, nisam napravila nikakve New year's resolutions, nemam posebne spiskove, niti ovogodisnje planove. U Novu godinu sam usla sama, pomalo ravnodosuna, generalno zadovoljna, ali i svesna da mi predstojeci period nece biti lagan zbog odredjenih porodicnih problema.
I posto sutra prelazim na novi posao-sto je lepo, a istovremeno su porodicni problemi u jeku- sto je iscrpljujuce, shvatam da sva ova velika desavanja prolazim sama. Tu su prijatelji da sve to olaksaju i proslave sta treba, ali sustinski sam sama. I ne mogu da se ne prisetim da kad sam prosle godine (2013.), prolazila kroz takodje teske situacije, bila veoma uzrujana sto nemam Nemca, ili nekog drugog, pored sebe. Secam se da sam tad pronalazila utehu u razmeni dugih mailova sa Nemcem. Secam se osecaja samoce i uzasne potrebe za osloncem.

Danas, kad se odredjeni temelji ljuljaju, kad se upustam u nove poslovne poduhvate, ne osecam nedostatak Nemca, ili nekog drugog, vec mali ponos i zadovoljstvo sto sam sama i spremna da se sama izborim sa svim, uz podrsku meni najblizih ljudi.

Pisala bih ja sad jos mnogo toga, aliii sutra (iliti vec danas) je novi radni dan, nov u svakom smislu :)