уторак, 25. март 2014.

Kopenhagen- intro

Pre par meseci kad sam pocela da pisem ovaj blog, njegova prvenstvena uloga je bila da imam mesto gde mogu da zapisem svoje misli i osecanja a opet u skladu sa trendovima danasnjice. Medjutim, nakon ovog kratko puta u Kopenhagen, opet mi se javila davna zelja da imam mesto da zapisem i svoja iskustva vezana za razno razna putovanja na koja idem.

U to ime, evo i prvog takvog posta. 


Kopenhagen- Opera


Posted via Blogaway

Svuda podji, svojoj kuci dodji

Napokon u avionu, na letu nazad ka Beogradu... Da mi je neko pricao da cu ovoliko biti srecna sto se napokon vracam kuci ne bih mu verovala. Nikad nisam bila taj tip sto se raduje povratku. Koliko god da negde ostanem. Ovaj put sam bila tri dana. Tri ipo, tacnije. A delovalo je kao vecnost. Toliko da ne mogu da docekam sutrasnji dan da bih pisala vec moram u toku leta.

Inace, sa interneta sam skinula applikaciju bloggera na telefon- na svakom mestu u svakom trenutku. Cak i na vise hiljada metara iznad zemlje, u vazduhu, u letu.

уторак, 11. март 2014.

Dokuciti Nedokucivo

Do pre nekog vremena sam uvek razmisljala o tome "a sta on hoce" i nikad nisam mogla do kraja da dokucim sta je to sto ovaj jaci pol ustvari zeli. Hoce vezu, nece vezu, hoce druzenje a ustvari bi vezu, ima tamo neka bezvremenska osecanja ali ipak ne bi nista, i tako dalje i tako dalje. Mislim da sam se sad vec nekako pomirila sa tim da su mi totalno nedokucivi. Medjutim u poslednjih par nedelja mnogo vise me muci sto ne mogu da dokucim sta je ono sto ja zelim.
Da vam objasnim ovu slatku konfuziju...slatku jer sam cula da su sve ljubavne muke slatke. Moje su generalno uvek gorke, ali valjda oslade nakon nekog vremena... 

понедељак, 3. март 2014.

Cekam da docekam

Ne znam kako vi, ali ja, obrni okreni, uvek nesto cekam. Kao mala sam cekala da porastem, da mi se samo kaze, pa je onda dosao i taj dugo ocekivani pubertet u kom sam cekala sve i svasta. Nekad duze nekad krace, ali sam uvek nesto cekala. Kad krene zabavljanje, opet cekas- da li ce zvati, da li nece, da li ti da zoves, da li da nezoves, i tako sve u krug. Pa sam cekala na posao. I sad opet cekam...
Kako kazu- ko ceka doceka.