понедељак, 28. јул 2014.

Hladan tus

I tako, uletim u avion, odletim iz Beograda i doletim u Berlin. Milina. Sad je vec sve manje vise poznato, znam da se necu odvaziti da se prosetam do centra i nazad, inace ce mi ovaj put zaista otpasti stopala, znam gde gosp'n Nemac radi pa ga necu cekati sat vremena ispred pogresne zgrade, i tako... sve u svemu polako se privikavam na teren.

Mogla bih da budem parava domacica! Jutros sam ustala kad i on, otpratila ga do metroa, otisla u nabavku hrane, spremila sebi lagani dorucak, i sela na tren na trosed da porazmislim da li i da se uhvatim varjace, kutlace, tiganja, serpe, ili tako vec necega i da ga iznenadim skupavnom vecerom. Odlicna ideja!

U fantaziranju sta bih sve mogla da pravim, pogled mi privuce neki svrakopis na stolu. Pogledam malo bolje, ah da rukopis mog "dragog". Sta li je to piskarao? Intuitivno mi malo brze zakuca srce. Krenem da citam:
- Radim posao sa kojim sam zadovoljan
- Solidno materijalno stanje
- Imam devojku sa kojom ne znam da li sam zadovoljan
- Ima posao sa kojim ne zna da li ima buducnost
-...
Cek cek... ima devojku sa kojom ne zna da li je zadovoljan..hmmm...ali cekaj, pa to sam ja?!

Od malopredjasnje slike kako posluzujem patku sa suvim sljivama i sipam divno vino, naravno nije ostalo nista. Nakon pet godina svega i svacega, samo sto smo ponovo pokrenuli celu pricu (podvlacim: nakon sto mi je on rekao kako sam ja ta, kako je to to, itd itd), on ne zna da li je zadovoljan?

Ok. Sta sad?

Opcija 1: spakujem svoje kofere, napisem mu da se necemo naci na rucku, uhvatim taksi, nadjem povratni let za beograd i zavrsim jednom za svagda.
Opcija 2: slikam mu njegovu poruku posaljem na whatsupp i cekam dalje
Opcija 3: odem na rucak, posle toga odem sama da se setam gradom, nadjemo se posle posla, vratimo se kuci i onda ga pitam
Opcija 4: iskuliram sve sto sam procitala, ponasam se najnormalnije, i vidim sta cu kad se vratim u beograd

Najkriticniji mi je rucak koji smo planirali zajedno da idemo za sat vremena. To cu svakako da iskuliram. A za dalje, pa...hmm...ostaje mi da do popodneva razmislim sta i kako. 

5 коментара:

  1. a jebemu..sretno, kako god da odlučiš...

    ОдговориИзбриши
  2. Pi bre..mada, ko zna u kakvom stanju svesti je to napisano..

    ОдговориИзбриши
  3. Eeee, pa stvarno je... Nikakve nagle odluke ne donosi, što kaže Pepeljuga: ko zna u kakvom je stanju svesti to nažvrljao...
    :*

    ОдговориИзбриши
  4. Devojke!!! Hvala na komentarima, i podrsci :) lepo je znati da i u ovom blogerskom svetu ima neko ko mari :))

    ОдговориИзбриши
  5. jaooo nanu mu naninu....tvoja cimi :***

    ОдговориИзбриши