понедељак, 17. март 2014.

Apatija

Moram da napisem par reci vezano za ove izbore.
Vec sam legla da spavam i iz nekog razloga, jos preko telefona, odem na facebook da vidim sta ima.
I...doceka me stotinu negativnih komentara vezano za rezultate izbora:
- povratak u 1991
- srbijo laku noc
- da li je ovo moguce
- itd
Generalno se u poslednje vreme ni malo ne nerviram oko politike jer smatram da prosto nema svrhe- svi su manje vise isti i nepostoji stvar koju bih mogla  da cujem a da me iznenadi. I upravo zbog toga se nisam ni nesto preterano iznenadila za ove rezultate.
Ali uzasno su me iznervirali komentari ljudi i to sveopste zaprepascenje. Moje razmisljanje ide ovako: ako ja ne poznajem nikoga ko je glasao za naprednjake, postavljam sebi pitanje pa kako je onda moguc ovakav ishod?? Pa dragi moji, vrlo lako! Zato sto je pola nasih sugradjana lenjo da izadje i da glasa! I to je ok. Svako ima pravo da glasa ili da ne glasa. To nije gradjanska duznost, vec gradjansko pravo.
Ali zamolila bih sve one sto nisu izasli da ne komentarisu i da se ne iscudjavaju. Jel te je mrzelo da glasas? Sad izvoli sedi i cuti. Ocigledno da pristalice naprednjaka nije mrzelo da izadju da glasaju, kao i uvek. Sad imaju potpunu vecinu u skupstini, a i lepu gradonacelnicu. Izvolte lepo.
Bez zelje da vise davim o ovome samo bih htela da podsetim da su se zene vekovima kroz istoriju borile da dobiju pravo da se i njihov glas cuje. I cemu sve to? Da bi dosli do 21. veka kada to pravo imaju ali ga ne iskoriscavaju? Pa mozda tako i treba.
U svakom slucaju sad se ispostavilo da mozda bas i nisu svi isti kad oni, koji su u poslednje vreme diktatorski raspolozeni, dobiju vecinu. Ali nema veze, bice opet izbora, i to vec za cetiri godine, mozda se tad setimo da da bi nesto promenili moramo da se pokrenemo i da izadjemo iz apatije a ne da se na nju pozivamo kao izgovor.


Posted via Blogaway

Нема коментара:

Постави коментар