понедељак, 7. април 2014.

Dear pride, where are you?

Pisem na putu izmedju Nisa i Leskovca-pocela sezona revizija, pa je postalo dinamicno... Uglavnom, razmisljam o svemu i svacemu a i razna osecanja mi se usput javljaju.
Da li smo zaista sve toliko romanticne i potajno se nadamo princu na belom konju? Ili u zelji da sebe zastitimo, namerno bezimo od romantike i igramo na kartu hladnih, racionalnih, i najpre realnih zena/devojaka.

Mala digresija- pre neki dan, fenirajuci se za kulturno uzdizanje, odnosno za odlazak u Kolarac (ovo je eto, cisto da se malo pohvalim kako posecujem i ta mesta), videla sam svoju prvu sedu!! Hmmm, ipak cu o tome drugi put da razmisljam...da se vratim na tematiku, to je pametnije- valjda??

Elem, burno proveden vikend, a i cela protekla nedelja navode me na razno razna razmisljanja i planiranja. Najvise volim da planiram ono sto se isplanirati ne da... Na primer, s kim cu ovog leta na more? Puno opcija je u igri, a meni najdraza, naravno, u svakoj prici (ili sad vec i postu) mirodjija- gospo'n Nemac... Za pocetak dolazi krajem aprila. Da li cemo se videti? Maaa jokk, eto ja cu da sedim kod kuce i vrtim prste... Ufff, da. Naravno da cemo se videti i provesti tih par dana zajedno. Efekat toga- tek sledi. Kako je sad divno pratiti onu zivotnu filozofiju- bice kako bude, (ili kako bude bice?). Zanimljivo kako se te moje zivotne filozofije menjaju od trenutka do trenutka, u zavisnosti kako mi koja odgovara. A sad mi definitvno ne odgovara da razmisljam o mogucim posledicama. Mislim, ko jos o tome razmislja?? 

Kaze mi danas moja new frendica koja ima sve one AAA atribute (spomenuh je ranije u nekom postu) kako nam je nas pride negde nestao. Nema ga. Ispario iz organizma. Hmmm, pa mozda i jeste, ali upravo zbog nedostatka ponosa (ili mozda njegovog trenutnog zimskog sna u letnjim mesecima) nama je trenutno takooo dobro. Ponos, savest, i tako te apstraktne stvari? Ko jos o njima razmislja...? 
Salu na stranu, u ovom medjuvremenu dok se razmisljamo da li smo romanticne duse koje cekaju princa na belom konju, ili mozda on nas?, ili smo pak potpuno odustale od romantike i knjiskih epiloga, treba iskorisitit slobodno vreme na najbolji moguci nacin. Kome sta prija neka izvoli. Danas barem nema osudjivanja i sve je dozvoljeno. Hoces mozda jedno jednonocno stajanje, ha! kakav fenomenalan bukvalan prevod!, ili napijanje uz smeh i ples sa drugaricama, ili nesto trece (npr mirno vece uz klasicnu muziku- mada bih toplo preporucila nakon te mirne veceri ludi izlazak, ta klasicna muzika cesto ume da probudi romanticne duse)- the choice is yours, serve yourself as you please! 

3 коментара:

  1. Ja sam to nazvala "zadovoljna sam i princom bez konja", jer je to realno :) A ya ponos uvek kazem "zivot je suvise kratak, da bi ga trosili na ponos i ljutnju".

    ОдговориИзбриши
  2. Hmmm,ne čekas ti njega, vec on jednostavno, još nije dojahao.A pride...nestao je,zakopan je sa nekim ranijim generacijama. Ne možeš ziveti u ovoj zemlji, imati pride i biti mentalno zdrav.Ta tri kod nas ne funkcionisu zajedno. Pozdrav Aleks

    ОдговориИзбриши
  3. @sashkonela: mozda samo konjem (bez princa)? :))

    @aleksandra: (...)preko sedam gora i sedam mora (...) :)

    ОдговориИзбриши