уторак, 15. април 2014.

Park

Kad ste poslednji put seli na klupicu u parku? Ja ne pamtim. I bas zbog toga, resila sam da danas sednem. Prolazim kroz ovaj park kod NBS-a svaki dan, okkk- skoro svaki dan, odnosno onih dana kad se kuci vracam peske, hmm mozda i ne bas taako cesto...,i danas mi posebno budi lepa secanja, mozda jer su ove boje nekako vise dosle do izrazaja zbog prelamanja svetlosti? A mozda i ne, ne mogu bas da kazem da sam ekspert za prelamanje svetlosti, fotografiju, i tako te stvari, ali stvarno danas ima nesto posebno u ovom parku. 
I ne, nisam zaljubljena! Casna rec... ali me to nije sprecilo da se setim kako sam bila divno zaljubljena i kako sam se ljubakala na tim klupicama... hmmm kad li sam se poslednji put ljubila na klupici u parku? Mozda jos bitnije pitanje- sa kim? Uh ne, to zvuci sasvim pogresno. 

Kako god, ne mogu da se setim, secam se jedino tih prvih poljubaca i setnji kroz upravo ovaj park, ovim stazama (doduse nisu ovako fancy bile uredjene) i tako skoro svaki dan nepune dve godine, bas mi je bilo lepo, slatko, prava onako prva ljubav. Kako oni bese kazu- prva ljubav zaborava nema :) ne bih se bas upotpunosti slozila sa tom konstatacijom, ali prvo ljubljenje u parku definitivnk zaborava nema.
Inace, ovaj post pisem skoro citav dan, zapocela sam ga u parku na klupici, a evo zavrsila kod kuce na trosedu...

Posted via Blogaway

3 коментара:

  1. Park je bio glavno mesto za izlazak :)) Cike promene sijalice a mi krenemo u pohod s prackama :)) A tek veceri uz gitaru..i naravno famozni prvi poljubac..

    ОдговориИзбриши
  2. Eeee veceri uz gitaru su bile prava stvar :))

    ОдговориИзбриши