петак, 14. фебруар 2014.

I tako je sve pocelo

Da li treba praviti retrospektivu proteklih godinu dana? Mislim napravila sam do sad vec jedno zilion puta i nisam dosla do nekog epohalnog zakljucka, cak sta vise (ha! sa uzivanjem pisem u inat onima koji ce reci- ali to nije pravilno da se kaze, kao i zadnji vs poslednji!), stalno se vrtim u krug.
Ali nema veze.
Evo kratke retrospektive dogadjaja u poslednjih godinu dana, koji su me uostalom i naterali da sednem i pisem.

Januar 2013.

Nakon nepune cetiri godine veze i neformalnog zajednickog zivota, moj "dragi" se spakovao i otisao u Deutschland radi potrage boljeg sutra i vece srece. Ah, da, mali detalj: dan pred moj rodjendan. Ne, nije otisao na bauschtele, niti u konobarisanje, niti je otisao trbuhom za kruhom; vec je otisao da iskusi nesto novo, pronadje sebe, stekne nova iskustva, a valjda i poznanstva.
Htedoh da ga pratim, vodeci se onim "i u dobru i u zlu" koje doduse nisam izgovorila ali sam za njega osecala, no hocemo mi svi mnogo sto-sta, ali ako i druga strana nece, onda i nema neke vajde od toga sto mi hocemo.
I tako, ostadoh ja sama, cekajuci poziv da se pridruzim. 

Januar- Februar- Mart 2013.

Rad, rad i samo rad. Rad spasava. Revizija, jek sezone. Stres. Rad od jutra do sutra. A u slobodno vreme trazim drugi posao. Znam vec duze vreme da ne mogu vise. Dosta je bilo revizije. Idemo dalje. Gospodin Nemac- javlja se sporadicno. Ali voli on mene. Tako kaze. Nemam snage niti vremena da razmisljam o tome. U stvari ja sam njega vec prebolela. Ne patim. Super mi je.

April- Maj- Jun 2013. 

Napokon novi posao! Super! Jeste revizija, ali revizija fondova, pri vladi RS. Malo sam skepticna, ipak sam ja iz privatnog sektora. Ali uzivam, imam vremena za sebe! Divno! Nema stresa, ceka se na cuvenu akreditaciju. Nema veze, evo, svakog casa, samo sto je nismo dobili. A onda ce poceti da cvetaju ruze. Ali jos malo da se priceka. 
Odjednom imam vremena za sve. Stizem i do frizera, i do manikira. Ali za pocetak odmaram. Preumorna sam. Hronicno ne ispavana.
Mota se tu vec neko vreme jedan gospodin Amerikanac. Ziveo tamo 15 tak godina i sad se vratio. Kad se stavi na papir super!
Pocetak juna- umro je deka. Bas sam bila vezana. Osecaj da sam sama je jaci nego ikad. Nemac ne dolazi da bude tu. Amer jos uvek ni ne zna da bi bilo lepo da bude tu. Svi imaju nekoga pored sebe osim mene i bake.

Jul- Avgust 2013.

Odoh na more!! I to odoh na more sa Amerom! Wow! Amer i dalje izgleda super na papiru, uzivo u realnom zivotu stalno me prati osecaj da mi nesto fali. Nema veze. Kad zacrtam nesto onda ne odustajem. A zacrtala sam da treba da budem sa njim. Bice to sve super. U nekim naletim patim za Nemcem. Ali se trudim da ne razmisljam o njemu.

Septembar- Oktobar- November- Decembar 2013.

Radim na vezi sa Amerom. On covek kao da nikad nije ni bio u vezi. Nisam zaljubljena. Tek me sad suztize patnja za Nemcem. Nemac se redovno sad javlja mailovima. Nemam energije ni za sta. Amer je tu. S njim ulecem odmah u ozbiljnu vezu. Svakog casa treba da pocnemo da zivimo zajedno. A osecanja? Ma nema veze osecanja, ja sam ionako racionalna osoba. Bolje da nemam osecanja ali da sam cvrsto na zemlji nego obrnuto. Ko jos misli o osecanjima??
Nemac dolazi pred novu godinu. Vidimo se nakon godinu dana. Zbunjena sam. Ali sam ga prebolela. Sigurno jesam.

Januar 2014.

Lep novogodisnji docek sa Amerom. Idemo u Prag. Sigurna sam da ce sve biti ok. 
Nakon dve nedelje shvatam da nema sta vise da trazim sa Amerom. Usao je u prljave politicke igrarije. Nije to za mene i moje ideale. Odjednom shvatam koliko sam se prilagodjavala. Ah dobar na papiru a u realnosti ustvari katastrofa. Nema osecanja. Raskidam. Nece da mi se javi. Raskidam preko poruke. 

Februar 2014.- dan pred dan zaljubljenih

Zalim se KeVi kako bih pisala ali svaki put kad krenem da pisem blog ubrzo odustanem. Izasle smo na vino i jazz. Uz malo razgovora uz vino, odlucujem da sutra pokrenem blog i krenem da pisem. Pa ko procita, procita. Glavno da meni bude lakse. Pa sve i da opet odustanem. Nema veze.

Februar 2014.- dan zaljubljenih

Ne mogu da se setim koji je poslednji dan zaljubljenih da sam provela sama. Kako se ovaj dan provodi kad nisi u vezi?? Pa, saznacu danas...




Нема коментара:

Постави коментар